Index librorum prohibitorum

ponedjeljak, 18.02.2008.

Meditationes - Izgnanik o ljubavi

Za promjenu možemo malo skrenuti s ozbiljnih knjiških tema. Valentinovo je iza nas, reci mi nešto o svojoj prvoj ljubavi.

U Luciju Stamać sam svojevremeno bio podosta zaljubljen, iako su me svi uvjeravali da je poremećena ko kurac. Pitam se što je s tom. Nema je više nigdje, a čuo sam da je potpuno otišla u kurac i da je u teškoj besparici. Ako itko išta zna o njoj neka mi javi. Još joj želim pomoć. Volio sam njezine pjesme. Prozu nešto manje. Biti kćer Ante Stamaća, kakva demonska sudba. Njezinu zbirku pjesama "Lucifer" još držim u svojoj probranoj biblioteci.

Nije valjda samo njezino pjesničko umijeće uzrokom tvoje slijepe žudnje?

Sviđalo mi se kako je ta poetesa Stamać htjela i glumit, pa je i glumila u nausikaji ženu-paučicu. Gledao sam taj film s nepunih 24 godine i ne sramim se priznati plakao. A onda kad sam još shvatio tko joj je otac i koliko zbog njega trpi.... I ona je nasljedila očev malen rast, ali bajronovsko srce kucalo je u njezinim bijelim njedrima. zatim slikanje za Plejboj na pradjedovoj grobnici i zlobni smjeh urednika da je loša pička, ali ipak su je slikali. Ti iz Plejboja su sve debili. Ona je prema nekamo išla i sagorjela. Jednom je gostovala i u knjižnici Bogdan Ogrizović kod Sime Mraovića. Afektirala je, bila glupa ko kurac, ali želio sam je sve više. Onda sam saznao da ju čak i Simo trpao. Tu me već malo počela hvatati mučnina, i od tada joj gubim svaki trag.

U tvojim riječima ćutim vječni sukob Erosa i Thanatosa. Kakvo je tvoje iskustvo onostranog, o čemu razmišljaš kad ne piješ alkohol?

Kad smo već kod smrti, noćas sam usnio nešto veoma zlokobno. O našem Lečenom. Živa putanja Lečenog ukrstila mi se s knjiškom starog Karamozova, o onda kasnije, zapravo, pravog Dostojevskijevskog oca. Usnio sam kako su tamo u nekoj pripizdini u koju se Lečeni povukao da pije loša vina i piše nešto malo bolje pesme (ribar 12 kn), da su se, dakle, u toj pripizdini nervozni seljani urotili protiv tog čudnog intelektualca i razbarušenog polubohema, te da su mu spremili sačekušu u šumi u koju Lečeni ide brat borovnice koje voli da siše uz vino (smiruju mu kiselinu i umanjuju žgaravicu). I da su ga ti seljani nasmrt prebili, a mošnje i penis mu prignječili kamenom za gnječenje kupusa. Probudio sam se sav u znoju. Čak nisam ni masturbirao. Čitav dan sam nervozan, nadam se da je Lečeni živ i donekle zdrav, koliko već može biti čovjek koji se toliko trošio kroz život, da bi na kraju svoj ostatak predao poeziji da ga dokrajči. Ili tim seljanima.

Nemanja je nedavno bio žrtva jedne pomahnitale obožavateljice. Što imaš reći na tu temu?

Čudno mi je sve ovo s Lucom, mračna je to neka individua. Osjećam da nekako i na nešto želi namamiti Nemanju srbina, a svi znamo kakvi su Srbi, svemu pristupaju srčano i snažno, ne misleći previše na posljedice. Ne znam je li Luce spremna nemanji dati kvalitetan snošaj, ne vjerujem, mislim da ta seoska vještica želi s njim igrati tamo po selima popularnu igru "Jajine", koja ide ovako. Ona bi njemu rekla da radi seoskog ugođaja ode provjeriti ima li u njzinu kokošnjcu svježih tek izleglih jaja. Nemanja jer je zapravo užasno dobar čovjek, od najbolje srpske sorte bi to i učinio. Ali čim bi se sagnuo, Druca bi mu naglo svukla hlače i analni otvor nagurala pačje jaje koje držala sriveno u pregači umrljanoj od kozjeg izmeta. A kad ti se pačje jaje zaturi u taj otvor, onda se iz tog jajeta nešto i izlegne. I onda bi ona Našeg Nemanju opljevila za alimentaciju. Nemanja bi morao tamo iz srbije slati alimentaciju za nekakvog jebenog guždravog pačića! Ne, moramo ga rastaviti od Luce, kako god umemo!

Ne pretjeruj s tim pizdarijama, samo te jebem. Priča se da si imao spolni odnos s markizom. Želim znati je li to istina.

Da, imam homoseksualna nagnuća i mislim da to u današnje vrijeme uistinu više u našem demokratskom društvu ne bi smjela biti sramota. Ali predmet moje žudnje nije Markiz, s njim imam jedan drugačiji odnos, već književnik i novinar Ante Tomić. Naš prvi susret dogodio se u kafiću Van Gogh. Dok sam mu pružao ruku, uspio sam samo protisnuti:
- Tonči, vi ste uistinu jedan veoma visok čovjek - rekao sam gledajući ga odozdo. I tako je počelo.
Želim ga milovati. Želim ga vidjeti nagog, ali da ne skida onaj svoj šaramantni, prerijski šešir. Želim da mi svašta radi onim krasno izvajanim, gotovo grčkim nosom! Pederastija danas nije vijest, nešto što može diskreditirati. I zato mi se čini da je ovaj napad na Markiža pucanj u prazno (stražnjicu mu uzimajući razno).

Sad si me zbunio. Ante Tomić je ostao tvoj mračni predmet želja ili si ga ipak nategnuo?

Nije tada, u tom Gogu došlo do snošaja, već tri mjeseca kasnije kada sam došao u Spljet, spljetom sasvim nekih drugih aspiracija. Tamo sam mu prišao u jednoj birtijici di on svakog juta čita svu dnevnu štampu. Bio sam napaljen ko srna i zmija zajedno. Odmah sam mu vlažnim pogledom dao do znanja da ga želim izjebati sad i odmah. No znao sam i da je vjeran ženi. Kako sam ga onda namamio? Rekoh mu da sam posinak ministra kulture, a da mi Visković čisti pećnicu koja mi se umaže nakon Blagdana. To ga je pomamilo. Odveo me u klonju. Imao je čudno donje rublje, pamućne gačice na kojima je bilo uvezano koncem i pomalo nečitko "utorkaši", oko toga je bilo mnogo cvenkastih pusa. Opalio sam mu dve žešće šamarčine i stgnuo te debilne gaćice. Dok sam ga snažno karao u bulju, on je nosom kuckao u zahodske pločice poput kakva djetlića u koru drveta. Kad sam mu 40 minuta kasnije svršio u gebu, a tim "utorkaši" gaćama obrisao sam mokri penis. On me upitao nešto za ministra, a ja sam mu odvratio neka odjebe. Pitaćeš me, a di je tu ljubav. Odgovorit ću: ne znam. Valjda se ipak samo radilo o požudi, iskonskoj, muškoj.

21:51 / Komentari (11) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29